Hrvatska pošta će u utorak, 10. lipnja 2025. staviti u optjecaj četiri nove prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatska marijanska svetišta“ na kojima su motivi svetište Čudotvorne Gospe Sinjske i oltarna slika Čudotvorne Gospe Sinjske te svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu i kip Gospe od Utočišta. Autor izdanja je Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba, a naklada iznosi 25.000 primjeraka po motivu. Marke su izdane u arčićima od 8 maraka i s jednim privjeskom. Marke su označene slovnom oznakom A što odgovara iznosima poštarina za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Izdanje, koje prati i prigodna omotnica prvog dana (FDC), može se nabaviti u poštanskim uredima i na www.epostshop.hr.

Tekst popratnog letka napisao je doc. dr. sc. Tomislav Ćurić, župnik i upravitelj svetišta Gospe od Utočišta i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. 


Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu
 
Nakon oslobođenja Osijeka od Osmanlija 1687. počinje materijalna i duhovna obnova ovih krajeva. Duhovnu obnovu predvodili su oci isusovci koji su svoj misijski rad željeli staviti pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Zato odlučuju njoj u čast podići svetište u baranjskom mjestu Lugu. No ono na tom mjestu nije dugo opstalo. Zbog povijesnih i političkih okolnosti isusovci 1704. prenose Gospin kip u Aljmaš. Predaja kaže kako je jedan isusovac uzeo Gospin kip, povio ga u bijelo platno, stavio u čamac i rekao: „Gospo, gdje se zaustaviš, ondje će biti tvoje svetište.“ Gospa se zaustavila na obali Dunava u Aljmašu i smatra se da je ona sama izabrala to mjesto za svoje svetište. Isusovac je objasnio mještanima zbog kojih je razloga Gospa došla u njihovo mjesto i pitao ih jesu li joj spremni pružiti utočište. Kada su oni potvrdno odgovorili, on im je poručio da je od tog dana mogu nazivati Gospom od Utočišta. Tako se Gospa u Aljmašu štuje i časti više od tri stoljeća.
Najteže godine za svetište bile su tijekom Domovinskog rata kada su ga potpuno uništili četnici koji su 1991. devastirali i srušili aljmašku crkvu i sve što je bilo u njoj. Pod neobičnim okolnostima rušenje crkve preživio je kip Gospe Aljmaške koji je nađen pod ruševinama crkve 1992. godine. Otkriće sačuvanoga Gospina kipa bio je duhovni znak nade da je Gospa na tom mjestu htjela biti i ostati kako bi u svom svetištu okupljala brojne štovatelje. Gospin je kip tada prevezen u Osijek gdje je poticao vjernike na pobožnost i okupljao na molitvu. U tom je vremenu mnogim štovateljima bila draga pjesma dirljivih stihova „Vratit ćemo Gospu našu, Gospu Aljmašu“.
Povratak Gospe u Aljmaš dogodio se nakon 7 godina progonstva, 1. kolovoza 1998., kada su je iz Osijeka prevezli Dravom i Dunavom u pratnji šezdeset brodica, a ona je bila na prvoj koja je nosila simbolično ime „Vukovar ’91.“ Pratila ju je hrvatska vojska i policija te brojni vjernici koji su punim srcem pjevali pjesmu „Vratili smo Gospu našu, Gospu Aljmašu“. Gospu je u Aljmašu dočekalo mnoštvo hodočasnika, njezin je kip položen na ruševine crkve i svetišta i od tog se trenutka nastavilo s hodočašćenjima Gospi u Aljmaš. Gospin kip okrunio je zlatnom krunom sveti papa Ivan Pavao II. na velebnome euharistijskom slavlju koje je predvodio u Osijeku tijekom trećega apostolskog pohoda Hrvatskoj 2003. godine.
Danas je svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu jedno od četiriju najposjećenijih Gospinih svetišta u Hrvatskoj koje više od tri stoljeća u svom krilu okuplja brojne hodočasnike koji u toj Gospinoj oazi pobožnosti i mira nalaze svoje utočište obnavljajući i obogaćujući svoju vjeru, nadu i ljubav. Tu je istinu još davne 1759. zapisao Antun Kanižlić: „Dunavu će prije vode nestati, nego od nje milost teći pristati. Drava će se natrag vratit, prije neg će milost skratit, Gospa Diva od Aljmaša, Utočište, Majka naša.“ Neka nas ona uvijek pomaže i zagovara!
 
 
 
Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske
 
Spokojna i veličanstvena, uokvirena reljefnim brončanim vratima akademskoga kipara Stipe Sikirice, bazilika Čudotvorne Gospe Sinjske dominira glavnim gradskim trgom. Građena od 1699. do 1712., odolijevajući ratovima i potresima, do danas je zadržala svoj izvorni izgled. Središnje mjesto, i u bazilici i u srcima Sinjana, zauzima slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Naslikao ju je nepoznati autor u 15. ili 16. stoljeću.
Blago nagnuta, spuštena pogleda, vjerno bdije nad svojim pukom otkako su je iz Rame, potjerani turskom najezdom, kao najveću dragocjenost i uzdanicu donijeli u Cetinsku krajinu. Povijesni izvori, oni franjevački i zapovjednika obrane grada Jurja Balbija, kažu da je njenim čudotvornim utjecajem Sinj 1715. zauvijek oslobođen od turske vlasti. U znak zahvalnosti Sinjani su sliku 1716. okrunili zlatnom krunom na kojoj piše: IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT - ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi - 1715.). Danas je slika u srebrnu okviru s reljefom sinjske tvrđave na poleđini (autor je kipar Ante Jakić) i urešena zavjetnim darovima vjernika.
Osim Gospina, u crkvi se nalaze i oltari sv. Josipa, sv. Frane, sv. Ante, sv. Nikole, u prezbiteriju se ističe kameni oltar bl. Alojzija Stepinca, rad akademskoga kipara Kuzme Kovačića, kao i vitraji akademskoga kipara Antona Vrlića. Iznad ulaznih vrata nalaze se vitraji koji prikazuju uznesenje Blažene Djevice Marije, likove fra Pavla Vučkovića i sv. Nikole Tavelića, a na bočnim zidovima lađe evanđelisti, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji Ante Antić, sve radovi akademskog slikara Ivana Grgata. Mozaik i vitraj s prikazom krunjenja Blažene Djevice Marije i s Kristom na križu, rad akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, nalaze se iza glavnog oltara. Brončani reljef autora Kuzme Kovačića s likom Gospe Sinjske okrunjene s dvanaest zvijezda, jednak detalju na vratima franjevačke crkve na Šćitu u Rami, nalazi se u unutarnjemu crkvenom dvorištu.
Današnji zvonik, s četiri nova zvona, visok 43,5 metara, dovršen je 1927. na mjestu staroga iz 1775. sagrađenog od muljike, kamena karakterističnog za gradnju na ovim prostorima. Godine 1958. blagoslovljene su nove orgulje tvrtke Franc Jenko iz Ljubljane. Crkva je posvećena 2009. na blagdan Uzašašća zajedno s novim oltarom i Gospinim kipom u samostanskom dvorištu (rad akademskoga kipara Josipa Marinovića).
Crkva i samostan nalaze se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro sakralne graditeljske baštine.